Kako je to sve pocelo? Još za vrijeme Tita svako ljeto na otoku Ugljanu, u mjestu Ugljan bi se održavao malonogometni turnir.
Zapocinjao bi sredinom srpnja a završavao na Velu Gospu, 15.8. U našem slikovitom mjestašcu zvanom ceprljanda nogomet i alkohol je uvijek bio na prvome mjestu. |
Kako je to sve pocelo? Još za vrijeme Tita svako ljeto na otoku Ugljanu, u mjestu Ugljan bi se održavao malonogometni turnir. Zapocinjao bi sredinom srpnja a završavao na Velu Gospu, 15.8. U našem slikovitom mjestašcu zvanom ceprljanda nogomet i alkohol je uvijek bio na prvome mjestu. Nogomet je bio više od same igre. Rivalstvo izmedju ceprljandana i Seljana(Ugljan) je bilo ogromno. Derbiji su bili uvijek puni gledatelja i uvijek su pružali predivne predstave umijec'a baratanja napuhanom mješinom, kasnije kožnom loptom. Sva djeca su imala san da zaigraju protiv Seljana; mnogi su i uspjeli. Bilo je mnogo razlicitih naziva klubova iz ceprljande; npr Gvozdena Peciva, Sve za Jednu Crvenu, Kamenicine, Siloviti, Sportska Kelja te u novije vrijeme Anarhišti, Pegule, Penso Positivo, Termiti.... Najdulje se je zadržalo ime Sportska Kelja koja i danas postoji. Naša generacija (godišta 1979-1983) je u ljeto 1995. odlucila osnovati malonogometni klub Termiti. Dugo smo kao djeca navijali za Sportku Kelju. Išli smo napaljeni na utakmice u Selo. Za finale bi napravli džumbus kakvog se ne bi postidjeli ni Delije, BBB, navijaci Olimpiakosa ili Galatasaraya. No kako je vrijeme prolazilo sve više nam se u glavama javljala ideja da bi i mi mogli obuc'i kopacke i istrcati na "travnjak". I tako 1995. odlucismo da i mi krenemo u vode profesionalnog malonogometa. Pošto je minimalan iznos novca za prijavu bio oko 150 kn morali smo odustati od prvotne zamisli o kvaliteti te da skupimo pare išli na kvantitetu te prijavili oko 15-ak igraca pod vec' sada kultnim imenom TERMITI. Ušli smo u malonogometnu povijest Ugljana jedne veceri u kafic'u Azur kada smo se i službeno prijavili. Moram rec'i da nismo došli lagano da imena Termiti. Predlagala su se razna imena poput: Ucenici, Uragani....... Predlagatelj imena je bio Teo Barešic'. Moram rec'i da se nismo odmah složili sa njime no 'ko c'e se uzalud tuc'i sa najmunjenijim pankerom na svitu. On je predložio i himnu: Let 3 "Vjeran pas". Kako u to doba nismo imali sponzora niti ikakvih drugih prihoda morali smo se u kronicnoj besparici odluciti za dresove bijele boje. Tj. tocnije bijela majica i gac'e koje imaš. Red je da i nabrojim igrace MNK "Termiti". To su: Marin "Gvido Gun?alo" Karlovic', Marin Bakotic', Darko Alavanja, Damir Karlovic', Ivica Sulje, Mario Svorcina, Dino Svorcina, Arnaldo Petani, Teo Barešic', Ivan "Njahasta" Karlovic', ?enko Karlovic'. Ako sam nekoga zaboravio neka se ne uvrijedi; nije ucinjeno sa namjerom.
1995.
Prva godina nam je bila samo probna godina. Nismo ciljali na neki visoki rezultat nego nam je u prvom planu bilo odigrati najbolje i predstaviti se u svijetlom izdanju. Mnogi su na pocetku turnira govorili da smo samo gol-razlika no vec' prva utakmica pokazala je da su bili u krivu. Protiv jednih od favorita; momcadi Malih Divova odigrali smo 1:5 te tako najavili našu kandidaturu za naslov u dalekoj buduc'nosti. Mnogi su se smijali kada smo nas 12-ak izašli na teren. Govorili su: mulci, dica, ima ih ko brava no na kraju utakmice mnogi su nastojali zapamtiti ime kluba. Od ostalih utakmica izdvojio bih dvoboj protiv Testadure u kojima smo uvidjeli gdje stojimo sa našom igrom i što sve treba poboljšati. Izgubili smo sa kakvih 15-ak razlike te uvidjeli naše greške koje smo u velikoj mjeri odstranili u buduc'nosti. Te godine pobjednici turnira su bili Mali Divovi.
1996.
Za ovu godinu bih istaknuo da nismo završili zadnji na tablici. Valja istaknuti da smo i smanjili fond igraca te se odrekli kvantitete te pokušali sa kakvom-takvom kvalitetom. Za klub su te godine igrali : Marin Bakotic', Darko Alavanja, Damir Karlovic', Ivica Sulje, Mario Svorcina, Ivan "Njahasta" Karlovic'. Te godine smo i nabavili prave dresove. Uspjeli smo nekako skupiti 15-ak kuna svaki za majice. Otišli smo u grad i na pijaci pronašli ono što smo tražili. Dugo smo se odlucivali za boju dresova. Nakon dugoga i iscrpnog savjetovanja odlucili smo se na nebesko modru boju. Mogu rec'i da smo uzore imali u dresovima SS Lazia, NK Croatie, FC Chelsea, itd. Te godine prvaci su bili Sportska Kelja.
1997.
I ove godine smo zadržali naziv Termiti. Tako?er su i dresovi ostali isti. Klub postaje dionicko društvo te izdaje nepoznatu kolicinu dionica, nominalne vrijednosti 5 kn za kojima nije vladalo veliko zanimanje. Igraci su tako?er ostali isti jer nismo imali dovoljno novaca za pojacanja. Za šefa(trenera) momcadi je izabran splitski strucnjak Mate iz Splita. Rezultati nisu bili briljantni no sve više smo se uspinjali na ljestvici. Te godine prvaci su bili Sportska Kelja.
1998.
Tu valja rec'i da smo nabavili nove dresove. Zadržali smo plavu boju no sa malo tamnijom nijansom. Još uvijek se zovemo FK Termiti. Osnovana je i navijacka skupina SELJAcINE na celu sa ?ulom. Ova godina je najavila naše bolje dane. Evo nekih rezultata:
* FK TERMITI - SPORTSKA KELJA 0:5
* FK TERMITI - NERVOZNI 0:2
* FK TERMITI - PESCIA DI PORTO 2:8
* FK TERMITI - ZI ZOE 0:0
* FK TERMITI - MUÅ ATI 2:1
Valja rec'i da smo protiv favoriziranih Pescie Di Porto imali rezultat od 2:2 no bunker nije izdržao te smo pukli u završnici primivši 6 golova. Najgori poraz je bio ovaj protiv Nervoznih; naših vjecitih neprijatelja iz Sela. No za ovaj poraz ne bih okrivio igrace jer smo tada još uvijek vec'u pozornost davali alkoholu i zabavi, a ne nogometu, dok su se Nervozni ponašali puno profesionalnije. Prvaci te godine su bili Pescia di Porto.
1999.
Ova godina je izazvala prekretnicu u povijesti kluba. Odlucili smo promijeniti ime. Pod utjecajem tada prikazivane i ultrapopularne serije Velo Misto odlucismo se za ime PEGULE. Na kraju je ispalo da nismo trebali ništa mijenjati jer su nam rezultati bili u skladu sa imenom. Te godine smo napravili jednu veliku investiciju te kupili Tomu Vidoševic'a; juniora NK Croatie. Tako?er smo kupili i Marka Baneka no to je bila promašena investicija. No pošto Tomu nismo prijavili u propisanome roku on nije imao pravo nastupa te se tu pokazuje da je uprava kluba te godine vodila totalnu pogrešnu politiku sa neshvatljivim greškama. Dobili smo i novi komplet dresova. Posudili smo od VNK cicvarde njihove dresove sa sponzorom Gradskim Radiom. Pokazalo se da iako smo se digli u platežnoj sposobnosti; rezulatati nisu slijedili uloženo. Evo nekih rezultata:
* FK PEGULE - MUÅ ATI 3:6
* FK PEGULE - SPORTSKA KELJA 0:3
Ako znate ostale rezultate za ovu i za druge godine molim vas javite nam preko e-maila. Prvaci ove godine su bili Ne More Bolje.
2000.
Ove godine smo zbog katastrofalnih rezultata prethodne godine odlucili promijeniti ime. Od mnogih prijedloga u završnici su se našla 3: Prasice se naija, Mariju je svejedno, Penso Positivo. Pobijedio je prijedlog Penso Positivo. Predstavljena je i nova himna: Jovanotti - Penso Positivo. Ove godine je upravala uložila golema sredstva za dovo?enje novih igraca te zadržavanje postojec'ih. Svi prijašnji su ostali, a posudili smo Brunu Alaveza(Alpeza), juniora NK Dinama, a iz juniorskoga pogona seniorskome sastavu se prikljucio Bartol Nikolic', veliki talent. Uprava se pobrinula da se napokon nabave i pravi dresovi. Tako?er plave boje sa imenom kluba ispisanom na pole?ini. Nakon ovakvih investicija sa pravom se ocekivao rezultat. Vec' nakon prve utakmice najavili smo kandidaturu za polufinale. Pokazalo se da je investicija Brune Alaveza(Alpeza) bio puni pogodak, a i sam sistem igre se promijenio za što je zaslužan trener Mate Rogomentic', koji je uživao i uživa punu podršku uprave. Evo rezultata:
* FK PENSO POSITIVO - TALENTI 3:1
* FK PENSO POSITIVO - ANARHIÅ TI 12:1
* FK PENSO POSITIVO - ZI ZOE 4:2
* FK PENSO POSITIVO - SPOTSKA KELJA 1:3
* FK PENSO POSITIVO - STARI RIBAR 1:5
Ovdje valja istaknuti da smo nakon 3 utakmice imali 3 pobjede te nam je falila još samo jedna pobjeda. No naš najbolji strijelac Bruno Alavez(Alpeza) je morao natrag sa posudbe u Nk Dinamo. Ove tri utakmice igrali smo bez Tome Vidoševic'a koji se zbog obaveza prikljucio tek u 4-oj utakmici. Ta važna cetvrta utakmica igrana je protiv mjesnog rivala Sportske Kelje. Utakmica je bila pravi derbi. Naš golman je briljantno branio nemoguc'e te je podsjec'ao na stare dane. U 15-oj minuti prvoga poluvremena došli smo u vodstvo. Mario se je zario u Keljin 5-erac te nekako uspio dodati loptu Tomi na "tricu". Tomo je snažno odapeo ljevicom te je lopta završila u gornjem lijevom kutu Šimarine; golmana Sportske Kelje. Na poluvrijeme se otišlo sa tim rezultatom. Pošto je i Kelji trebala pobjeda da u?u u polufinale odlucili su igrati svom snagom i to sa 4 igraca jer je Šimarina išao skroz do centra. Mi smo se zatvorili u bunker i cekali priliku iz kontri. Uspjeli smo se nekako braniti; prvenstveno zahvaljujuc'i našem golmanu sve do 10-e minute drugog poluvremena kada je Keljin igrac Ivcek uspio nekako po desnom boku proc'i Damira i na skroz cudan i sretan nacin zabiti gol. No nismo se predavali. No primili smo i drugi gol. Sa trice je pucao Bero ili Alen, a lopta se odbila od nekoga ispred golmana te tako promijenila smjer i uspjela zavarati našeg golmana. Opet srec'a za Kelju. Tada smo odlucili da idemo vabank. No na samom kraju smo zbog toga primili trec'i gol. Tocku na i je stavio Bero. No još nije bio kraj. Ako dobijemo Starog Ribara možemo u polufinale. No u tu smo utakmicu ušli kao potpuni autsajderi jer smo izgubili Tomu za tu utakmicu te sve osim našega poraza se smatralao prvorazrednim iznena?enjem. Krajnji rezultat je bio 5:1 za Starog Ribara, a gol za nas je postigao Ivan "Njahasta" Karlovic' koji je specijalno došao samo na tu zadnju utakmicu. Tako smo završili i ovu sezonu neuspivši uc'i u polufinale. No ove godine, ono što je najviše oduševilo je bila igra koja više nije bila: odi do centra i pucaj, vec' su se nazirale i kakve-takve akcije.