O kolonatskim odnosima u Ugljanu - Autor: Milivoj Mufa
Po povijesnim izvorima na neke otoke Zadarskog arhipelaga puk se naseljavao u jednom mahu kao npr. na otoku Olibu. NaÅ¡i ugljanski preci dolazili su u viÅ¡e navrata nalazeći ovdje u ravniÄarskim djelu Å¡umovitog otoka Ugljana sigurnost i zaÅ¡titu. Prema Bianchievom djelu Zara Christiana najmasovnija selidba bila je ona iz KruÅ¡eva i Karina u sedamnaestom stoljeću.
Po povijesnim izvorima na neke otoke Zadarskog arhipelaga puk se naseljavao u jednom mahu kao npr. na otoku Olibu. NaÅ¡i ugljanski preci dolazili su u viÅ¡e navrata nalazeći ovdje u ravniÄarskim djelu Å¡umovitog otoka Ugljana sigurnost i zaÅ¡titu. Prema Bianchievom djelu Zara Christiana najmasovnija selidba bila je ona iz KruÅ¡eva i Karina u sedamnaestom stoljeću.
Da su se selili na mahove potvrđuje popis žitelja koji je 1608. god. obavio zadarski knez Oktavijan Macenigo. U njemu od uvriježenih ugljanskih prezimena od ukupno 26 nalazimo samo 10, a to su: Barešić, Belić, Crnošija, Fatović, Karlović, Rogomentić, Stanić, Saraga, Strihić i Višić šta upućuje na to da su ostale ugljanske obitelji koje postoje i danas naselile kasnije.
Popis je obavljen kao izvješće senatu u Veneciji zbog utvrÄ‘ivanja broja sposobnih muževa za rad, vojaÄenje i snadbijevanje brodova mornarima. Zanimljivo je spomenuti glede toga da su MleÄani zadarske otoke nazivali "perivoj galija". Ova pojedinost govori da život na novom obitavaliÅ¡tu nije bio bez opasnosti i teÅ¡koća. Pored toga Å¡to su zdravi mladići odlazili u nepovrat u selima zadarskih otoka, pa tako i u mjestu Ugljanu postojao je niz drugih obaveza. Za državu Veneciju moralo se obavljati mnoÅ¡tvo besplatnih radova. To je bila neka vrsta "kuluka", a obuhvaćala je : iskrcavanje brodova u zadarskoj luci, dovoz izvaÄ‘ene pržine vlastitim brodom, ispeći i u Zadar dovesti vapno, prevesti sijeno iz Zatona, ospkrbiti vojnu bolnicu drvima, stražariti brodovima u sluÄaju potrebe po kanalima meÄ‘u zadarskim otocima i prevoziti poÅ¡tu.
Već po dolasku, bez obzira u koje vijeme, naÅ¡i preci zatekli su se na zemlji koja je bila vlasniÅ¡tvo veleposjednika. Oni su im nametnuli uvriježene odnose naslijeÄ‘ene iz rimskog doba i saÄuvane obiÄajnim pravom. To je posebnost svih krajeva povezanih rimskim elementom i tradicijom, a sadržana je u nazivu kolon. To nije nikako isto Å¡to i kmet ili kmetstvo, kako to otoÄani Äesto smtraju, poistovjećujuÄi svoj tadaÅ¡nji položaj s kmetom u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
RijeÄ kolon, prema rimskom kolonus, znaÄi onoga koji obraÄ‘uje zemlju. Kolon, u otoÄkom smislu, obraÄ‘uje zemlju veleposjednika s kojim se veže ugovorom o davanju prihoda s obraÄ‘ene zemlje. Davanje je ovisno o nagodbi, jer su sklapajući pojedinaÄne ugovore unosili razliÄite uvjete i klauzule.
Za razliku od kmetova koloni su pravni subjekti i slobodni ljudi koji mogu prihvatiti ili ostaviti obrađivanje zemlje, dok su kmetovi bili vezani za vlastelina koji je raspolagao njihovim sloboštinama.
Zbog spomenutih individulanih ugovora kolonatski odnosi u Dalmaciji razvijali su se u razliÄitim varijantama, ali su svi bili u interesu veleposjednika. S vremenom postali su koÄnica razvitka poljoprivrede i znaÄili su zastoj u napredovanju. Zbog toga je bilo nastojanja za vrijeme mletaÄkog, francuskog i austrijskog vladanja da se uklone takvi zastarjeli odnosi, ali veleposjednici su uvijek naÅ¡li naÄina da se oni održe, Äak i onda kad je 1848. god. patentom bana JelaÄića ukinuto kmetstvo. Kolonat je ostao i dalje na snazi pod izgovorom da se ne temelji na feudalnom odnosu, već kako je i ranije spomenuto, na privatno pravnom ugovoru. Tek predhodne odredbe za pripremu agrarne reforme od 25. veljaÄe 1919. god. odreÄ‘uju ukidanje kolonatskih i svih sliÄnih odnosa. Ipak ta naÄelna zakonska odredba nije provedena pa je zakonom 1930. god. i zakonom 1931. god. odreÄ‘ena likvidacija agrarnih odnosa u Dalmaciji, meÄ‘u njima i kolonata. Ta likvidacija poÄela se provoditi tek 1933. god. no konaÄno su kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. god. u potpunosti ukinuti kolonatski odnosi.
Kapitulacijom Italije otok Ugljan pa tako i mjesto bili su na neko vrijeme osloboÄ‘eni od talijanske i njemaÄke vlasti. U to vrijeme spaljeni su spisi iz dragocjene biblioteke obitelji BrÄić i Vrgade. Iz spisa se mogao steći potpuni uvid u kolonatske odnose mjesta Ugljana. Zahvaljujući saÄuvanim rijetkim listinama mjeÅ¡tana Božidara CrnoÅ¡ije saznajemo broj i imena veleposjednika, kao i neke pojedinosti organizacije života mjesta Ugljana. Listine datiraju iz 1917. god., a to je vrijeme prvog svjetskog rata kada je kolonat bio pri kraju. ZnaÄajnije veleposjedniÄke obitelji po ovome izvoru su bile: BrÄići, Urtale, Medovići i Vrgade. Od spomenutih na Ugljanu je živio sa svojom obitelji Vrgada, punim imenom Ivan pl. pok. Petra, te je ujedno bio vlasnik spomenutih listina. Iz njih je vidljivo da je sam vodio uredne zapise o svojim kolonima svrstavajući ih u 4 razreda, prema davanjima. Po tom popisu 1917. god. na Ugljanu bilo je 188 obitelji. Vrgada ugljanske zaseoke u svom zapisu od 3. travnja 1917. god. naziva sekcijama koje su imale svoje predstavnike:
* za ÄŒeprljandu - Tome Alavanja, pok. Marka
* za Fortošćinu - Frane Crnošija, pok. Šime
* za LuÄino selo - Jakov Borić, pok. Ive
* za Batalažu - Šime Maštruko, pok. Mihe
* za Guduće - Mate FunÄić, pok. Å ime
* za Gornje i Donje selo i Sušicu - Šime Višić, pok Šime
Vrgada je imenovao i glavara koji je u to vrijeme bio Ive Martinov Perin. Posao poljara obavljali su Frane Barin, Šime Mufa, pok. Ive i Ive Višić, pok. Frane.
Ovakvo ustrojstvo vlasti i reda u selu je svakako za pohvalu bez obzira Å¡to je veleposjednicima, u ovome sluÄaju ugljanskom Vrgadi, služilo zbog lakÅ¡eg upravljanja posjedom i samim mjestom. Ukinućem kolonatskih odnosa bivÅ¡i koloni postali su nasljednici i vlasnici zemlje koju su od davnina obraÄ‘ivali njihovi djedovi.
* Faksimil listine iz 1917. god. o imenovanju odbora koji će skupa s posjednicima regulirati obveze i dužnosti mještana.
* Faksimil listine iz 1917. god. s imenima ugljanskih posjednika.
