Narodna nošnja žena mjesta Ugljan - Autor: Silvana Crnošija

Narodna nošnja žena mjesta Ugljan - Autor: Silvana Crnošija

Kada se žele ustanoviti tvorevine kulture neke ljudske zajednice tada se obraća pažnja i na način odijevanja.

Ono se nameće kao simbol kulture i lokalnog identiteta. Za način odijevanja tradicijskih zajednica u etnološkoj terminologiji i široj javnosti koristi se naziv "narodna nošnja!. Kroz nošnju najbolje se vidi propadnost određenom kraju.|
Kada se žele ustanoviti tvorevine kulture neke ljudske zajednice tada se obraća pažnja i na način odijevanja. Ono se nameće kao simbol kulture i lokalnog identiteta. Za način odijevanja tradicijskih zajednica u etnološkoj terminologiji i široj javnosti koristi se naziv "narodna nošnja!. Kroz nošnju najbolje se vidi propadnost određenom kraju.

* Narodnu nošnju mjesta Ugljana sačinjava: Fuštan s oplećom koji se izrađivao od lana u tamno-plavoj boji s crvenim porubom. Kasnije se javlja i crna boja (prva polovica 20st.) koja postaje sve više prihvaćena i ulazi u tradicijsku žensku nošnju. Crna boja tada postaje i znak žalosti.
* Košulja se nosila ispod opleća i izrađivala se od običnog bijelog platna. Vezena je na prsnom dijelu, ispod ramena i na zapešću. Vezovi mlađih žena bili su u crvenim i žutim tonovima u svečanijim prilikama, dok nošnja za svaki dan nije imala puno veza, a i starija generacija žena je vjerovatno nosila tamnije vezove. Rukavi su bili široki i slobodno padali niz ruku.
* Travesa se nosila kao ukras iznad fuštana. Izrađivala se od lanenog platna, najčešće od šarenog maerijala.
* Kanica se nosila oko pasa, tkaneni vuneni pojas u raznim bojama, a služio je i kao ukras.
* Faco (facuo) je bila marama koja se nosila na glavi, u početku je bio od lana, a kasnije od običnog platna. Rub facola ukrašavala je bijela čipka. Faco je najčešće bio bijele boje, a u žalosti se nosio crni. Vezivao se na zatiljku.
* Škofuni čiji je đon bio od kravlje kože, a gornji dio od jedrenog platna, obuvali su se preko crnih vunenih čarapa. Kasnije se javlja đon od gume, a gornji dio od platna. Škofuni su se uglavnom nosili za radne dane. Za blagdane i svečanije prilike nosile su se kožne cipele crne boje s crvenim rubom.
* Rećini (naušnice) su bili obavezni šta se tiče nakita, a u svečanijim prilikama nosila se i zlatna kolajna (ogrlica).

Mlade djevojke i žene odmah poslije II svjetskog rata prihvaćaju gradsku nošnju. Primjerak ženske narodne nošnje mjesta Ugljana nalazi se u Narodnom muzeju (Etnološki odjel) u Zadru.

Pogledano: 2493 puta