Dragulj u kruni antičke proizvodnje ulja na cijeloj našoj obali (www.zadarskilist.hr)

Pokojni akademik Suić je bio prvi koji je počeo 1953. istraživati taj lokalitet koji se sastoji od nekoliko objekata, na zapadnom dijelu otoka Ugljana

Na nedavno održanom znanstvenom skupu posvećenom Mati Suiću, u spomen na 100. godišnjicu njegova rođenja, jedno od zanimljivijih izlaganja održao je dr. sc. Smiljan Gluščević. On je govorio o arheološkim kampanjama koje su se provodile na lokalitetu Muline, na otoku Ugljanu.

Naime, pokojni akademik Suić je bio prvi koji je počeo 1953. istraživati taj lokalitet koji se sastoji od nekoliko objekata, na zapadnom dijelu otoka Ugljana.

- To su bile dvije lokacije, jedna se zvala Stivanj, dakle u dalmatinski Sutivan, od Sv. Ivana, St. Iohannes, pa je tu našao jednu baziliku, niz mozaika u njima, koji su kasnije skinuti i preneseni u Arheološki muzej u Zadru. Ali je isto tako našao i jedan mauzolej sa sarkofagom, s ostacima pokojnika, navodi Gluščević. Napominje kako je riječ o starokršćanstvu, otprilike peto ili šesto stoljeće.


Poluga s utezima

No, ono što budi veću pažnju, i kod Gluščevića, ali i svih drugih, je gospodarstvo koje je postojalo u Mulinama. Sve što se znalo o Mulinama je akademik Suić napisao na pola stranice još 1960. godine. Dosta se posvetio kršćanstvu i mauzoleju, a o dijelu koji se tiče gospodarstva je naveo, uz jako puno slika koje se čuvaju u arhivi Arheološkog muzeja, samo osnovne opservacije.

- Kako je to jedini zapravo poljoprivredni ili gospodarski pogon, barem u Dalmaciji, koji je imao čak pet tijeskova za tiješnjenje maslina, on je zapravo bio i onda i ostao, dragulj u kruni antičke proizvodnje ulja na cijeloj našoj obali.

Kasnije se tim objektom počeo baviti dr. Ilakovac, koji je kao mladi asistent sudjelovao svih tih desetak godina rada na Mulinama. Kako je on bio i tehnički obrazovan, naime završio je tri godine arhitekture uz arheologiju, dobro je radio tehničku, terensku dokumentaciju. Zaintrigirao ga je cijeli taj objekt i on je tijekom niza godina premjeravao to područje, te je kroz literaturu došao do rekonstrukcije cijelog tog objekta, drugačije nego je to u svom kratkom tekstu dao akademik Suić. On je ustanovio zapravo kako je taj dio objekta kojeg imamo podijeljen u dva dijela. Jedan je služio za proizvodnju ulja, a drugi za proizvodnju vina. Štoviše, konzultirao je jako puno literature i izračunao je sve sile, sve težine koje su zapravo bile bitne da bi do toga tiješnjenja došlo. Uspio je doći do zaključka, mjereći sve te nedostatke, da je morala postojati poluga s kojom se to ulje tiješnjelo, ističe Gluščević, napominjući kako je Ilakovac došao do toga da je poluga na kojoj su visjeli utezi morala biti dugačka jedanaest metara. Na krajevima su visila dva utega, svaki težine 1.100 kilograma. Izračunao je da je ona tlačila taj koš s 15.000 kilograma. Bilo je nekoliko različitih vrsta tijeskova, on se uspio vezati za Katonov zapis i uspio je rekonstruirati da je to bilo tako.


Broj maslina, vrsta i starost

Ta dva kamena utega su reupotrijebljena od neke starije građevine, vidljivi su ostaci nekog antičkog arhitrava. No, otkuda je to doneseno nije poznato. Uz takav način funkcioniranja, Ilakovac je mislio da to ne može biti starije od 2. stoljeća

Sredinom 90-ih načelnik Općine Preko je bio Mladen Lucin, i upravo zahvaljujući sredstvima koja je on omogućio su se provela prva istraživanja nakon 50-ih.

- Upravo tim novcima, u svega nekoliko dana, smo pokušali raditi u moru, ispred tog gospodarskog dobra. Materijal kojeg smo našli u tim malim sondama, u vrlo kratkom vremenu, je pokazao da to gospodarstvo ne može biti ranije od 2. stoljeća. Tim istraživanjima koje smo mi u moru proveli 1996., našli smo puno više ostataka nego se može vidjeti izvana. Nažalost, mnogi su uništeni, pokriveni novijim nasipima. Dvije godine kasnije je postojala inicijativa Hrvatske matice iseljenika i uz njihovu pomoć smo tamo otišli dva tjedna istraživati, navodi Gluščević.

Mladen Lucin već niz godina pokušava utvrditi broj maslina, vrstu i starost. Za sada su utvrdili nekoliko autohtonih maslina, a analiza je pokazala da su neke od njih stare i više od dvije tisuće godina. Jedan od antičkih pisaca, Apicije, nam donosi niz recepata, te na jednom mjestu opisuje kako se patvori liburnsko ulje. To implicira kako je ono bilo važno. Lucin se bavio time koliko je maslina bilo, koliko bi uroda bilo i koliko je vremena trebalo da se to samelje.
Stanićeva gomila

Prvi koji je spomenuo da se nešto nalazi na lokalitetu Muline, a i na drugim mjestima, je don Frane Bulić. Zapisao je neke ostatke na tom mjestu koje je nazvao Stanićeva gomila.

Kasnije je došao jedan župnik, don Amos Rubi, obilazio je jako puno lokaliteta i prvi je zabilježio ostatke centurijacije. Zabilježio je još desetak lokacija na kojima se vide antički ostaci, i na kopnu i na moru.